Potkraj 60-ih godina dvadesetog stoljeća malo naselje pokraj Sesveta i Zagreba počelo je dobivati nove stanovnike. Doseljavanje se odvijalo iz svih krajeva Lijepe naše i susjedne nam bratske Bosne i Hercegovine. Župnik župe Cerje, uz pomoć župnika i dekana u Sesvetama – preč. gosp. Petra Petrinca te nekih svećenika – izražava želju Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu da se u Sesvetskom Kraljevcu oblikuje i osnuje nova župa kako bi se narod, i domaći i doseljeni, imao gdje okupljati i slaviti Boga. Narod koji je ovamo doselio imao je osobitu vjerničku potrebu okupljanja na nedjeljne i blagdanske mise, primanje svetih sakramenata, susreta sa svećenikom – onako kako su to naučili u svome kraju – na rodnoj grudi.
Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić 20. veljače 1971. godine pozitivno odgovara na molbu župnika te Dekretom osniva Župu i prihvaća da nosi titular Isusova uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu. Župa obuhvaća dio dotadašnje župe Cerje i Sesvete, točnije naselja Sesvetski Kraljevec, Kobiljak i Dumovec.
Životni put – duhovni i materijalni – prvih mjeseci i prvih godina nove vjerničke zajednice bio je sličan životu prvih kršćana koji su svoje zajedništvo u vjeri ostvarivali u katakombama: pridržavali su se apostolske pouke, zajedničkog života, lomljenja kruha i molitava (Dj 2, 42). Podrum župne kuće bio je prvo mjesto javnog ispovijedanja vjere, molitava, slavlja euharistije te primanja svetih sakramenata.
Zajednica je brojčano i duhovno rasla unatoč različitim protivštinama, nerazumijevanju i zabranama preuređivanja prostora unutrašnjosti župne kuće za pastoralne potrebe. Sve te kušnje nisu slomile ovaj pobožan i strpljiv vjernički narod. Često se po noći gradilo, a po danu moralo rušiti. Dok su stizale zabrane, jedna za drugom, plaćanje kazni zbog upotrebe nelegaliziranog prostora, prvi župnik, a sada vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj – mons. Juraj Jezerinac – u Spomenici Župe zapisom svjedoči da se tada okrenuo duhovnom radu i snažnijoj vjerničkoj izgradnji župljana. Bez vidljivog vjerskog objekta – bez crkve – zajednica je rasla i napredovala,radovala se i žalostila, okupljala te uz vjernička uzdizanja njegovali su i ona društveno-sociološka. Živa Crkva u ovim prostorima bila je mjesto susretanja, molitve i druženja. Preko tjedna naporno se radilo, a nedjeljom se ovdje, u crkvi, rado susretalo.
Krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća osjećalo se popuštanje totalitarnog komunizma te je ondašnji župnik, a sada varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak uvidio mogućnost pozitivnih pomaka na bolje, s obzirom na suradnju s građanskim i državnim vlastima. Konačno, 17. studenoga 1989., dobivena je građevinska dozvola za izgradnju sadašnje crkve.
Blagoslov kamena temeljca 25. veljače 1990. izvršio je kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup. Novu crkvu blagoslovio je 23. prosinca 1990. Đuro Kokša, pomoćni zagrebački biskup.
Kruna mnogih napora, žuljeva, suza, molitava, žrtava, odricanja, materijalnih darova i sposobnosti graditelja bila je posveta crkve i oltara 21. travnja 1996. godine po molitvi kardinala Franje Kuharića, zagrebačkog nadbiskupa, kada su u oltar ugrađene moći hrvatskog sveca mučenika Marka Križevčanina.
Agresija na Republiku Hrvatsku, Domovinski rat, a kasnije i agresija na Bosnu i Hercegovinu doprinijeli su nesretnim povijesnim okolnostima te su mnoge obitelji s vrećicom na ramenima morale pobjeći sa svojih ognjišta, često puta i zgarišta u neki novi životni prostor obitavanja. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća i u novo vrijeme – početka trećeg tisućljeća – Župa doživljava svoj procvat doseljavanjem i nastambom u ovom pitomom prigorskom kraju.
Župnici u novom mileniju Dragutin Karlo Šarc i Franjo Jačmenica, nastavili su duhovni hod, okupljanje i vodstvo vjernika uvodeći Božji narod u novo tisućljeće; vrijeme izazova i vrijeme traženja novih putova čovjeka prema Bogu.
Sadašnji župnik vlč. Ivica Cik na službi je od kolovoza 2007. godine.
Dana 22. svibnja 2011. godine svečano je proslavljena 40. obljetnica osnutka župe, a po prvi put kao zagrebački nadbiskup i metropolit, kardinal Josip Bozanić predvodio je euharistijsko slavlje u župi.
O crkvi
Današnja župna kuća-crkva kupljena je 1971. g., kada je i osnovana župa, od obitelji Milivoja Patrona.
Iste jeseni Nadbiskupski duhovni stol uputio je molbu Skupštini općine Sesvete za izdavanje građevinske dozvole za preinačenje nove nedovršene stambene zgrade, jer je zgradu trebalo preinačiti u svećenikov stan i u prostorije za bogoslužje i vjeronaučnu obuku.
U Sesvetskom Kraljevcu svete mise slave se od 2. travnja 1972. g. te se vrši i druga redovita vjerska djelatnost. Zagrebački nadbiskup dr. Franjo Kuharić 2. svibnja 1972. g. posjetio je Župu, kada je obavio blagoslov kapele u podrumu koja je jedno vrijeme bila i učionica za vjeronauk.
No prve prepreke u radu župe počinju već u lipnju 1972. kada je Općina Sesvete ukinula Rješenje o preinačenju prostora u župni stan uz obrazloženje da odobreno preinačenje nije u skladu s urbanističkim planom naselja Sesvetski Kraljevec.
Nakon niza pravnih prepiski, među kojima je prijetilo i zatvaranje i spriječavanje bogoslužja u Sesvetskom Kraljevcu, tek je 1975. godine ukinuto rješenje o nedozvoljenoj gradnji u Sesvetskom Kraljevcu.
Sredinom sedamdesetih godina sagrađena je garaža, te radovi popločavanja crkvenog poda kamenom i oblaganje stepenica. Nadalje, 1976. godine zabranjena je daljnja gradnja postojeće zgrade u bogoštovni bjekt te su samo izvodili radovi unutarnjeg uređenja kao manji radovi neposredno ispred župne crkve.
Tek sredinom 1985. g. tadašnji župšnik, vlč. Josip Mrzljak predložio je da se postojeći vjerski objekt u Sesvetskom Kraljevcu ubilježi u GUP.
Prema gradnji današnje g bogoslužnog prostora pristupilo se krajem 80′-ih godina kada je komunistički režim već polako počeo popuštati. U župnoj Spomenici zapisano je kako je na Božić 1988. godine župnik je obavijestio župljane da je predložena nadogradnja crkve i da su već dobivene neke suglasnosti.
U studenom 1989. g dobivena dozvola za gradnju crkve te je potpisan ugovor s poduzećem „Gramont“ iz Zagreba. Kamen-temeljac blagoslovio je kardinal dr. Franjo Kuharić 25. veljače 1990. g.
Prvu svetu misu u novom prostoru slavio je biskup mons. Đuro Kokša 23. prosinca 1990. g. te je tom prigodom blagoslovio novu crkvu, koja ima krov, prozore i vrata. Zvona je blagoslovio mons. Marko Culej 29. ožujka 1992. g., novoposvećeni zagrebački Biskup. Zvona su bila dar Hrvata katolika doseljenih iz Livna i okolice, potom Tomislavgrada i okolice te ostalih župljana.
Župljanima je 29. listopada 1995. g. predstavljen kip uskrsla Isusa, gipsani model prema kojemu će umjetnik Branko Kelčec – Keljo lijevati kip od bronce.
U veljači 1996. g. postavljeni su zvučnici na orgulje, a blagoslov orgulja obavljen je 16. veljače. Upravitelj župe Isusova uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu obavijestio je Nadbiskupski duhovni stol da je 21. travnja 1996. posvećena župna crkva Isusova uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu po rukama uzoritog kardinala Franje Kuharića, nadbiskupa zagrebačkog. Moći sv. Marka Križevčanina ugrađene su u oltar.
U kolovozu 2002. g. kupljen je susjedni voćnjak te izveden veći popravak krovišta.
Po dolasku sadašnjeg župnika, vlč. Ivice Cika, u kolovozu 2007. g. nastavljeno je (pre)uređenje i održavanje crkve i župnog stana prema potrebi.